Dan Svetog Save 27. januar proslavljen je kao školska slava, prvi put davne 1735. godine u Sremskim Karlovcima. Tada je odlučeno da đaci toga dana ne pohađaju nastavu, već da prisustvuju svečanosti o prvom srpskom prosvetitelju. 1823. godine knez Miloš zvanično je proglasio dan Svetoga Save za školsku slavu.
Licej, preteča današnjeg Univerziteta, 1839. godine upriličio je prvu proslavu posvećenu Svetom Savi.
Godine 1841. knez Mihailo zakonom je obavezao sve škole da svake godine slave Svetog Savu, kao svoju školsku slavu.
Od tada, do danas, srpska deca u svim delovima sveta, kako Sveti Vladika Nikolaj kaže „na obe hemisfere“, slave Boga, proslavljajući našeg dičnog svetitelja, srpskog roda drugog spasitelja, iskreno, kako samo deci i priliči, a našem svetitelju dolikuje.
Vekovi su prohujali, donosili mnoge nevolje srpskom rodu, ali čuvajući veru pravoslavnu, naš narod je odolevao, pobeđivao, vaskrsavao i zahvaljujući tome, danas se i dalje iz grla dece naše čuje himna kojom slave i veličaju:
– UTEMELJIVAČA SRPSKE CRKVE,
– PRVOG SRPSKOG ARHIEPISKOPA,
– PROSVETITELJA I NAUČITELJA,
– DIPLOMATU,
– DRŽAVNIKA,
– KNJIŽEVNIKA I
– SRPSKOG ZAKONODAVCA
Svetu srpsku glavu, Svetog Savu !
Može li sve ovo čovek biti i sve savladati ako u sebi nema Boga, ako Hristom ne živi? A, najvažnije – može li ovoliko vekova trajati i ispočetka biti moderan i nov, kao što je Sava danas, svima nama, ako to Gospod ne želi ?
Ne može, dragi moji ! Svi pokazatelji nam govore da je Sveti Sava još jedan ljubljeni sin koji je po volji Gospoda Boga našega.
Zato se čvrsto, moramo, prigrliti uz njega!
Koliko je samo vremena prošlo od kada je srpski princ odlučio da se odrekne krune, prestola i privilegija koje su mu pripadale i odlučio da krene za Hristom, putem, koji vodi u život večni, najtežim od svih puteva koji nam se nude u zemaljskom životu.
Vekovi su prohujali i mnogi će jošte proći, ali Sveti Sava među nama živi i deluje, čini mi se snažnije i jače, nego ikada do sada.
Rekao bih da je razlog tome što nam je „ON“ danas potrebniji nego ikada.
Potreban nam je da nas podseti da ne skrećemo sa puta na koji smo krenuli za njim, kao narod, pre osam vekova. Potreban je da nas opomene da na temelju srpske države koju su on i drugi Sveti Nemanjići uspostavili nema mesta za podele, sukobe, bobru, nepoštovanje, netrpeljivost i mržnju. Potreban je da nas podseti na to ko su nam bližnji. Potreban je da se moli za nas i da mu se mi molimo znajući da je njegovo mesto uz Hrista i da ćemo kroz njega i molitve njemu najlakše zadobiti milost Gospoda Spasa i Cara našega.
Neka zato u vekove vekova živi Slava, neka nas čuva i molitveno zastupa Otac naš Sveti Sava.
Blagoslov Gospodnji neka bude na svima koji ga poštuju, vole i slave i na svima nama. Amin.
Srećna slava!
Darko Dimitrijević, direktor